Asim Bajramović
Vrijeme nekud u nepovrat ode,
odnosi noći, odnosi dane,
Bošnjaci istočne Hercegovine
u srcu čuvaju sjećanje,
i snove,ne dosanjane
Čuvaju u duši zelena polja,
ravnice po kojima srce luta,
Dabarsko, Fatničko,
Gatačko polje,
te Planjsko što su
iz duše otrgnuta.
Čuvaju sela, proplanke i brda,
tamo gdje osta mladost rana,
iako pusta, bez svojih sinova,
stoje k'o niska
bisernog đerdana.
Ja zato pjevam i pišem pjesme
o svemu što stoji u srcu mome,
jer duša nikad zaboravit' ne smije
Obod na mome,
polju Fatničkome.
----
Jer duša nikad zaboravit' ne smije
Obod na mome,
polju Fatničkome.
Od Bileće pa do Nevesinja,
Viduša još uspomene skriva,
Sitnica se prema nebu diže,
a u duši sjećanja su živa,
čekaju čatrrnje k'o nekad kraj puta,
stare omeđine nijemo stražu drže,
Fatnicom se davni vakat budi,
uspomene od kamena tvrđe.
Ja zato pjevam i pišem pjesme
o svemu što stoji u srcu mome,
jer duša nikad zaboravit' ne smije
Obod na mome,
polju Fatničkome.
----
Jer duša nikad zaboravit' ne smije
Obod na mome,
polju Fatničkome.
Ma gdje bili po svijetu dalekom,
jedna zvijezda Hercegovini sija,
srce pamti kamen svoga praga
i krš naše Hercegovine,
gdje je svaka uspomena
lijepa i draga
Nek' bećarac preko svijeta krene,
neka ga čuju sva buduća ljeta,
nek' potomci svoje korijene pamte
i neka se, ako Bog da,
korijenima vrate.
Ja zato pjevam i pišem pjesme
o svemu što stoji u srcu mome,
jer duša nikad zaboravit' ne smije
Obod na mome,
polju Fatničkome.
----
Jer duša nikad zaboravit' ne smije
Obod na mome,
polju Fatničkome.
Nek' se pjesma iznad polja vije,
nek' je čuju pokoljenja nova:
Hercegovina zaboravljena nije,
dok je pjesme i njenih sinova!
HERCEGOVINA ZABORAVLJENA NIJE,
dok je pjesme i njenih sinova!
Vrijeme nekud u nepovrat ode, odnosi noći, odnosi dane, Bošnjaci istočne Hercegovine u srcu čuvaju sjećanje, i snove,ne dosanjane Čuvaju u duši zelena polja, ravnice po kojima srce luta, Dabarsko, Fatničko, Gatačko polje, te Planjsko što su iz duše otrgnuta. Čuvaju sela, proplanke i brda, tamo gdje osta mladost rana, iako pusta, bez svojih sinova, stoje k'o niska bisernog đerdana. Ja zato pjevam i pišem pjesme o svemu što stoji u srcu mome, jer duša nikad zaboravit' ne smije Obod na mome, polju Fatničkome. ---- Jer duša nikad zaboravit' ne smije Obod na mome, polju Fatničkome. Od Bileće pa do Nevesinja, Viduša još uspomene skriva, Sitnica se prema nebu diže, a u duši sjećanja su živa, čekaju čatrrnje k'o nekad kraj puta, stare omeđine nijemo stražu drže, Fatnicom se davni vakat budi, uspomene od kamena tvrđe. Ja zato pjevam i pišem pjesme o svemu što stoji u srcu mome, jer duša nikad zaboravit' ne smije Obod na mome, polju Fatničkome. ---- Jer duša nikad zaboravit' ne smije Obod na mome, polju Fatničkome. Ma gdje bili po svijetu dalekom, jedna zvijezda Hercegovini sija, srce pamti kamen svoga praga i krš naše Hercegovine, gdje je svaka uspomena lijepa i draga Nek' bećarac preko svijeta krene, neka ga čuju sva buduća ljeta, nek' potomci svoje korijene pamte i neka se, ako Bog da, korijenima vrate. Ja zato pjevam i pišem pjesme o svemu što stoji u srcu mome, jer duša nikad zaboravit' ne smije Obod na mome, polju Fatničkome. ---- Jer duša nikad zaboravit' ne smije Obod na mome, polju Fatničkome. Nek' se pjesma iznad polja vije, nek' je čuju pokoljenja nova: Hercegovina zaboravljena nije, dok je pjesme i njenih sinova! HERCEGOVINA ZABORAVLJENA NIJE, dok je pjesme i njenih sinova!