Asim Bajramović
Kada jednom odeš iz svog zavičaja,
u duši su slike bez početka i kraja,
ostanu staze djetinjstva u sjeni,
a njihovu ljubav niko ne zamiijeni.
Pola srca tamo, pola ovdje bije,
jedno drugo nikad preboljelo nije.
Ni tamo ni ovamo ne pripadam ciijeli,
život me od rodnog praga zauvijek diijeli.
Ali ma gdje bio, istina ostaje:
dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.
Ali ma gdje bio, istina ostaje:
dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.
U tuđem kraju novi život svijaš,
nove ljude sretneš, uspomene skrivaš,
ali kada noću uspomene krenu,
srce traži rodnu kuću i majčinu sjenu.
Pola srca tamo, pola ovdje bije,
jedno drugo nikad preboljelo nije.
Ni tamo ni ovamo ne pripadam ciijeli,
život me od rodnog praga zauvijek diijeli
Ali ma gdje bio, istina ostaje:
dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.
Ali ma gdje bio, istina ostaje:
dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.
Godine nas uče kuda dalje poći,
al’ nas rodni zavičaj doziva u noći,
jer gdje god da živim i sudbinu krojim,
tamo gdje sam ponikao svojom dušom stojim.
Pola srca tamo, pola ovdje bije,
jedno drugo nikad preboljelo nije.
Ni tamo ni ovamo ne pripadam ciijeli,
život me od rodnog praga zauvijek diijeli.
Ali ma gdje bio, istina ostaje:
dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.
Ali ma gdje bio, istina ostaje:
dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.
Kada jednom odeš iz svog zavičaja, u duši su slike bez početka i kraja, ostanu staze djetinjstva u sjeni, a njihovu ljubav niko ne zamiijeni. Pola srca tamo, pola ovdje bije, jedno drugo nikad preboljelo nije. Ni tamo ni ovamo ne pripadam ciijeli, život me od rodnog praga zauvijek diijeli. Ali ma gdje bio, istina ostaje: dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje. Ali ma gdje bio, istina ostaje: dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje. U tuđem kraju novi život svijaš, nove ljude sretneš, uspomene skrivaš, ali kada noću uspomene krenu, srce traži rodnu kuću i majčinu sjenu. Pola srca tamo, pola ovdje bije, jedno drugo nikad preboljelo nije. Ni tamo ni ovamo ne pripadam ciijeli, život me od rodnog praga zauvijek diijeli Ali ma gdje bio, istina ostaje: dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje. Ali ma gdje bio, istina ostaje: dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje. Godine nas uče kuda dalje poći, al’ nas rodni zavičaj doziva u noći, jer gdje god da živim i sudbinu krojim, tamo gdje sam ponikao svojom dušom stojim. Pola srca tamo, pola ovdje bije, jedno drugo nikad preboljelo nije. Ni tamo ni ovamo ne pripadam ciijeli, život me od rodnog praga zauvijek diijeli. Ali ma gdje bio, istina ostaje: dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje. Ali ma gdje bio, istina ostaje: dom miriše tamo gdje djetinjstvo traje.